Uobičajena metoda ugradnje zidnog kamena je mokro lijepljenje. Posljednjih godina postoji metoda suhog vješanja. Zapravo, pored ove dvije uobičajene metode, postoji i metoda direktnog lijepljenja.
Proces suhog vješanja:
Prvo ga pričvrstite za zid vijcima. Zatim napravite žljeb na komadu kamena, pričvrstite kamen okvirom u obliku slova T-, a zatim spojite okvir u obliku slova T- i vijke. Takav mramorni zid ima određenu udaljenost od samog zida, ali je fiksacija dobra.
Proces mokre paste:
Mokro lijepljenje je najtradicionalnija metoda gradnje i općenito je prepoznata od strane građevinskih jedinica. Ova metoda konstrukcije je da se na zid prvo položi sloj čelične mreže, a zatim se zalijepi betonskom smjesom.
Direktan proces lijepljenja:
Općenito se dijeli na točkastu pastu i površinsku pastu. Metoda površinskog lijepljenja je pogodna za tanak kamen, debljine je manje od 8 mm, a težina je slična onoj kod zidnih pločica. Može se zalijepiti posebnim malterom. Tačkasta pasta je upotreba specijalnog ljepila za kamen, raspon vrha ne smije biti veći od 25CM, količina vrha ne smije biti manja od 3-4CM, a debljina ljepila treba da bude iznad {{3} }.5CM. Ova metoda se koristi za nešto deblje kamenje.
Metoda direktnog lijepljenja nije prikladna za kupatila, jer su kupatila uglavnom laki{0}}zidovi, koji imaju veliki stepen deformacije, a kupatilo je često mokro. Vremenom, ljepilo lako stari, a može doći do nezgoda.
Direktna pasta je takođe veoma važna za zahteve zidova. Prije svega, ako na betonskom zidu postoji kit, kit se mora lopatom skinuti i direktno pričvrstiti na betonski zid. Osim toga, zbog velike deformacije laganog zida, ako se zid deformiše nakon lijepljenja, kamen će se također promijeniti, uzrokujući skrivene opasnosti.
